Sanja Lovrenčić

Sanja Lovrenčić književnica je i prevoditeljica. Prvu samostalnu zbirku pjesama, „Insula dulcamara“, objavila je 1987. Otad je objavila još devet pjesničkih zbirki; poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, engleski, poljski, ruski, slovenski, švedski, rumunjski, danski i francuski jezik. Za knjigu „Rijeka sigurno voli poplavu“ dobila je nagradu “Kiklop” 2007. Za rukopis „Pišem ti iz daleke zemlje“ dobila je 2021. nagradu za pjesme u prozi “Tea Benčić Rimay”. Premda poeziju smatra svojim književnim ishodištem i glavnom književnom djelatnošću, napisala je i niz proznih knjiga – romana, zbirki kratkih priča, autobiografskih zapisa. Za roman „U potrazi za Ivanom“ dobila je 2007. nagradu “Gjalski”. Tijekom devedesetih i početkom dvijetisućitih intenzivno je surađivala s Dramskim programom Hrvatskog radija koji je izveo niz njezinih dramskih tekstova, a neki od njih izvedeni su i izvan Hrvatske (na njemačkom, mađarskom, slovačkom i estonskom). Za originalni dramski tekst za radio dvaput je dobila I. nagradu na anonimnom javnom natječaju HRT-a. Dio njezinog stvaralaštva posvećen je djeci; napisala je desetak tekstova za slikovnice, objavila nekoliko zbirki priča i dvije knjige igrokaza; za taj dio svojeg rada dvaput je dobila Nagradu „Grigor Vitez“, kao i Nagradu “Ovca u kutiji”. Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod zbirke kratkih priča „Kuća duhova“ Virginije Woolf dobila Nagradu “Kiklop” 2012., a za prijevod „Bretonske pjesme“  J. M. G. Le Clézioa Nagradu “Josip Tabak” Društva hrvatskih književnih prevodilaca 2023. godine.Godine 2005. pokrenula je program za poticanje čitanja Uberi priču! koji se otad kontinuirano izvodi u nekoliko hrvatskih gradova. Osnivačica je, glavna urednica i suvlasnica naklade Mala zvona. Od 2014. bavi se i izradom umjetničkih predmeta od keramike.