Boris Dežulović

Boris Dežulović rođen je 20. studenog 1964. u Splitu. Od 1990. radi kao novinar Nedjeljne Dalmacije, a od 1991. kao ratni reporter i komentator Slobodne Dalmacije. Od 1988. zajedno s Viktorom Ivančićem i Predragom Lucićem u Nedjeljnoj, a od 1991. u Slobodnoj Dalmaciji uređuje satirički podlistak Feral Tribune, koji nakon HDZ-ovog preuzimanja splitske novinske kuće 1993. izdvajaju i utemeljuju kao nezavisni satiričko-politički tjednik. Krajem 1999. napušta Feral i postaje kolumnist Globusa, te suradnik ostalih izdanja Europa Press Holdinga, odakle odlazi nakon otkazivanja suradnje u Slobodnoj Dalmaciji 2015. godine. Od tada radi za Novosti, tjednik Srpskog narodnog vijeća.

Dugogodišnji je redoviti kolumnist ljubljanskog Dnevnika i portala N1, a bio je i stalni kolumnist Slobodne Dalmacije, Jutarnjeg lista, beogradskih E-novina, banjolučkih Nezavisnih novina i sarajevskog Oslobođenja. Novinarom godine u izboru Hrvatskog novinarskog društva proglašen je dva puta, 2004. i 2022., a 2014. godine u Londonu je dobio i European Press Award za najbolji novinski komentar.

S Lucićem je 1999. u Biblioteci Feral Tribune uredio i Antologiju suvremene hrvatske gluposti, a objavio je još romane Christkind (Durieux, 2003) - za koji je dobio nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo godine - i Jebo sad hiljadu dinara (EPH, 2005), pjesničku zbirku Pjesme iz Lore (Durieux, 2005), zbirku priča Poglavnikova bakterija (VBZ, 2007) i roman za djecu i omladinu Život i snoviđenja slavnog žohara Zaštomira (Ex Libris, 2023). Objavio je još knjigu intervjua Razgovori sa Smojom (Adamić, 2015), zbirke sportskih eseja Diego Armando i sedam patuljaka (VBZ, 2011) i Bili libar (Telegram, 2022.), te knjigu religioloških komentara Summa Atheologiae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg (Ex Libris, 2019). Izbore novinskih kolumni ukoričio je u zbirkama Ugovor s đavlom (VBZ, 2008), Crveno i crno (VBZ, 2010), Zločin i kazna (VBZ, 2010), Rat i mir (VBZ, 2012) i U potrazi za izgubljenim vremenom (Tabahon, Skoplje, 2013), te četverosveščanom izboru kolumni Kod Kože (Art Rabic, Sarajevo, 2022). Živi i radi u jednom malom ribarskom selu između Trsta i Dubrovnika, gdje ilegalno peče rakiju, pravi vino, lovi ribu i povremeno zapisuje stvari.